Pucina Beznadja
Svaki povratak pretvara se u tragove besmisla..... magnoveni um ne moze da prestane da odlazi na stratista koja su prebledela pred pucinom beznadja. Osecam se kao efemerni Dalijev sat, proklizavam, prestajem da se drzim za obruc, grotlo me prozdire....
Tvoja verovanja i stremljenja poniru u kaljugu bestida, besmisla, pocinjes da gutas svoju senku! Prestani! Okreni se sebi! Iscupaj korenje iz usiju, zaviri u olupinu, tagovima(otiscima) izmorene duse!Zapahni svoju bit svojim bicem (sobom)... ne dozvoli: stvaranje (razmnozavanje) sfernih ogledala i raznih pomagala cirkuskih izvodjaca, da ti polome fragilne, staklene figurice, da te usisa kilotecina i isprazni zombiji da isisaju ambroziju tvog bistvovanja ... ostani svoj-cvrst stamen! Naci ces svoju stepu!......
Nikuda se vracam, plesem iznutra, otkrivam zakopcanu senku u svojoj nestalnosti..... prelistavam prepotentne, nasamarene, promrzle hartije oivicene moralnim nemirom, paucinom u koricama , odbegle posivele rukopise... ostvarujem prototip moralnog prezira prema kosnici sumornih nadanja , iznutra je samo pozuteli prah, sirovi, nepatvoren....
Ostvareni snovi, nadanja, htenja.... a kako?- Putem staze od igala i pepela, putem ostavljene romanticne i setne hridi na kojima je nasukana barka moci i razuma?!....
Znam, opkolili su me promrzli kipovi magnovenog ne(o)drzivog uma... ja sam u klopci!... Poguraj posivelu prikazu, oslobodi fragilne strune svog habitusa!
Čestitamo!
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.